Željezo i kognitivna funkcija – njegov utjecaj na koncentraciju i pamćenje

Godine 1713. N. Lemery i E.F. Geoffroy dokazali su prisutnost željeza u krvi spaljivanjem uzoraka krvi do pepela i primijetivši da su preostale čestice privučene magnetom. Danas se željezo prvenstveno povezuje s hemoglobinom i transportom kisika, ali njegova važnost proteže i na pravilno funkcioniranje živčanog sustava. Prema odobrenoj zdravstvenoj tvrdnji, željezo doprinosi normalnoj kognitivnoj funkciji, iako mentalna izvedba sama ovisi o nizu čimbenika.

1. Željezo u živčanom sustavu
2. Nedostatak željeza
3. Željezo u prehrani

Željezo u živčanom sustavu

Važnost željeza za kognitivnu funkciju proizlazi iz njegove uloge u procesima koji su ključni za pravilno djelovanje živčanih stanica. Mozak troši veliku količinu energije u odnosu na svoju masu, zbog čega je posebno osjetljiv na poremećaje u transportu kisika, metabolizmu energije i funkcioniranju mitohondrija – struktura odgovornih za proizvodnju energije unutar stanica.

Željezo je sastavni dio proteina hemoglobina, koji je uključen u prijenos kisika iz pluća u tkiva, a adekvatna opskrba živčanih stanica kisikom ključna je za održavanje njihove aktivnosti. Ovaj element također je sastavni dio mnogih enzima uključenih u metabolizam energije, zbog čega njegova uloga nije ograničena samo na krv i crvene krvne stanice.

Nadalje, u živčanom sustavu željezo je uključeno u metabolizam neurotransmitera, uključujući dopamin, serotonin i noradrenalin. Njegova je uloga također značajna u procesima mijelinizacije – stvaranju mijelinske ovojnice oko živčanih vlakana.

Ove ovojnice utječu na učinkovitost provođenja živčanih impulsa. Iz tih razloga, adekvatan unos željeza je ključan i tijekom razvoja živčanog sustava i u odrasloj dobi.

Nedostatak željeza

Nedostatak željeza može se razviti postupno i ne dovodi uvijek odmah do anemije. U početku se iscrpljuju rezerve željeza – što se, između ostalog, procjenjuje razinama feritina – a tek kasnije mogu se pojaviti izraženije promjene u krvnoj slici, poput nižih razina hemoglobina, smanjenog volumena crvenih krvnih stanica ili znakova anemije uzrokovane nedostatkom željeza. U ovoj fazi simptomi su često nespecifični, jer umor, pospanost, slabost, smanjena tolerancija na vježbanje, poteškoće s koncentracijom ili osjećaj "magle u mozgu" mogu biti posljedica i nedostatka sna, kroničnog stresa, infekcija, poremećaja štitnjače, nedovoljnog unosa energije ili drugih nutritivnih nedostataka.

Niske razine željeza u tijelu osobito su zabrinjavajuće kod osoba s povećanim potrebama ili većim gubicima ovog minerala. To se, između ostalih, odnosi na žene s obilnim menstruacijama, djecu i adolescente tijekom naglog rasta, trudnice, sportaše, osobe koje se pridržavaju neuravnotežene biljne prehrane, osobe koje su doživjele krvarenje te one s gastrointestinalnim bolestima ili poremećajima malapsorpcije.

Procijenjeni sadržaj željeza u nekim izvorima

Željezo u prehrani

Meso, iznutrice i riba sadrže hemski željezo, koje se lakše apsorbira od nehemskog željeza koje se nalazi u biljnoj hrani. Namirnice koje sadrže nehemsko željezo uključuju mahunarke, cjelovite žitarice, sjemenke bundeve, sezam, orašaste plodove, kakao, tofu i zelenje lisnato povrće.

Uporabu željeza utječe sastav cijelog obroka. Vitamin C može poboljšati upotrebu nehemijskog željeza, stoga je korisno kombinirati biljnu hranu bogatu željezom s paprikama, citrusnim voćem ili kiseljenim povrćem. Upasavanje ovog elementa može biti ograničeno fitatima koji se nalaze u žitaricama i mahunarkama, polifenolima u kavi i čaju te visokim unosom kalcija u isto vrijeme.

"Stručnjaci preporučuju konzumaciju pića poput kave, čaja, biljnih čajeva ili vruće čokolade 1–2 sata prije ili poslije veganskog obroka, dok obroke treba ispirati vodom ili voćnim sokom bogatim vitaminom C. Stručnjaci također ističu prednosti uključivanja ukiseljenog povrća i fermentirane hrane općenito u vegansku prehranu, jer – kako pokazuju istraživanja – laktičke bakterije koje sadrže povećavaju apsorpciju željeza iz probavnog trakta." Sławomir Ambroziak – farmakolog

U prehrambenim dodacima željezo se najčešće nalazi u obliku željeznih soli, kao što su sulfat, fumarat ili glukonat, kao i u kelatiranim oblicima. Ti pripravci mogu biti jednokomponentni ili kombinirani, na primjer s vitaminom C, folnom kiselinom, vitaminom B12 ili drugim sastojcima koji se koriste u proizvodima namijenjenim ženama, fizički aktivnim osobama ili onima s većim rizikom od nedostatka željeza.

Izvori:

• Murray-Kolb L. E. (2013). Iron and brain functions. Current opinion in clinical nutrition and metabolic care, 16(6), 703–707. https://doi.org/10.1097/MCO.0b013e3283653ef8
• Cheli, V. T., Correale, J., Paez, P. M., & Pasquini, J. M. (2020). Iron Metabolism in Oligodendrocytes and Astrocytes, Implications for Myelination and Remyelination. ASN neuro, 12, 1759091420962681. https://doi.org/10.1177/1759091420962681
• Sharp, P., & Srai, S. K. (2007). Molecular mechanisms involved in intestinal iron absorption. World journal of gastroenterology, 13(35), 4716–4724. https://doi.org/10.3748/wjg.v13.i35.4716