Vitamini K1 i K2 – kako se razlikuju?

Godine 1954. warfarin – koji se i danas koristi u medicini – odobren je kao antikoagulans. Djeluje tako što ograničava ponovnu upotrebu vitamina K u tijelu. Otkriće te veze dovelo je do boljeg razumijevanja uloge vitamina K u normalnom procesu zgrušavanja krvi. Nadaljnja istraživanja također su pokazala da sudjeluje u aktivaciji proteina koji se nalaze u koštanom tkivu. U hrani i dodacima prehrani vitamin K dolazi u nekoliko različitih oblika, uključujući K1 i K2.

1. Prehrambeni izvori vitamina K
2. Značajke vitamina K1 i K2
3. Količina vitamina K u prehrani
4. ČPP

Prehrambeni izvori vitamina K

Vitamin K je hranjiva tvar potrebna za svakodnevno funkcioniranje, čak i u malim količinama. Organizam ga koristi za aktivaciju specifičnih proteina koji bez njega ne bi mogli pravilno obavljati svoje funkcije. Neki od tih proteina sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi, dok se drugi nalaze u koštanom tkivu.

Glavni izvori vitamina K su tamnozeleno lisnato povrće, uključujući kelj, špinat, salatu i peršin, kao i brokulu, kupus i prokulice. Manje količine nalaze se u biljnim uljima, mesu, iznutricama, jajima i mliječnim proizvodima. Vitamin K se također nalazi u određenoj fermentiranoj hrani, osobito u siru i natou (fermentirani sojin sir). Neke od spojeva koji čine vitamin K proizvode crijevne bakterije, no nije moguće točno utvrditi u kojoj mjeri zadovoljavaju potrebe organizma.

Budući da je vitamin K topiv u mastima, njegova apsorpcija zahtijeva žuč, probavne enzime i prisutnost masti u probavnom traktu. Dodavanje male količine ulja, sjemenki, orašastih plodova ili drugog izvora masti povrću povećava njegovu apsorpciju. Nedostatak je rijedak kod zdravih osoba koje se hrane raznolikom prehranom, ali rizik se može povećati u slučajevima malapsorpcije masti, bolesti jetre ili žučnog trakta te pri uzimanju određenih lijekova.

Značajke vitamina K1 i K2

Vitamin K1, poznat kao filohinon ili fitomenadion, proizvode biljke i glavni je oblik vitamina K u prosječnoj prehrani. Najbogatiji izvori su zeleni dijelovi biljaka, jer je ovo spojeno tijelo uključeno u procese koji se odvijaju tijekom fotosinteze.

Vitamin K2 nije jedna tvar, već skupina menakinona označenih simbolima MK-4 do MK-13. Broj označava razliku u strukturi molekule, što, između ostalog, utječe na to koliko dugo ostaje u krvi. MK-4 se uglavnom nalazi u proizvodima životinjskog podrijetla, a može se u tijelu proizvoditi i iz vitamina K1. MK-7 se prvenstveno nalazi u nattou i drugim fermentiranim proizvodima, dok sirevi mogu sadržavati MK-8 i MK-9.

Svi ovi oblici sudjeluju u istom osnovnom procesu aktiviranja proteina ovisnih o vitaminu K; stoga se K1 ne bi trebao pripisivati isključivo zgrušavanju krvi, niti bi se K2 trebao pripisivati isključivo njegovim učincima na kosti. Razlike se prvenstveno odnose na izvore, transport i trajanje cirkulacije.

K1 se brzo apsorbira u jetri, dok dugolančane menakinone, osobito MK-7, ostaju dulje u krvi. Međutim, to ne znači da se svaki oblik K2 uvijek apsorbira učinkovitije od K1. Odobreni zdravstveni navodi odnose se na vitamin K kao skupinu, a ne na superiornu učinkovitost bilo kojeg od njegovih oblika.

Procijenjeni sadržaj vitamina K1 i K2 u odabranim namirnicama (µg/100 g)

Količina vitamina K u prehrani

Godine 2017. Europska agencija za sigurnost hrane odredila je adekvatan unos vitamina K na otprilike 1 µg po kilogramu tjelesne težine dnevno. Za dojenčad u dobi od 7–11 mjeseci to je 10 µg; za djecu u dobi od 1–3 godine, 12 µg; za djecu u dobi od 4–6 godina, 20 µg; za djecu u dobi od 7–10 godina, 30 µg; za djecu u dobi od 11–14 godina, 45 µg; i za adolescente u dobi od 15–17 godina, 65 µg dnevno. Za odrasle se preporučena doza iznosi 70 µg dnevno, bez obzira na spol. To su vrijednosti adekvatnog unosa, a ne klasični standardi prosječnih potreba, budući da dostupni podaci nisu omogućili precizno određivanje prosječne potrebe. Europski standardi utvrđeni su na temelju filokinona, jer je postojao nedostatak podataka o unosu, apsorpciji i iskorištavanju menakinona.

U multivitaminskim pripravcima i proizvodima tipa ADEK vitamin K obično je prisutan kao K1 ili K2 u količinama od oko 25–75 µg. U dodacima prehrani s jednim sastojkom i kombinacijama s vitaminom D, K2 u obliku MK-7 najčešće se koristi, obično u dozi od 75, 100 ili 200 µg po dnevnoj dozi. Dostupan je u obliku tableta, kapsula, kapi i uljanih kapsula.

"Vitamini K1 i K2 ne djeluju kao dva različita vitamina. Oba sudjeluju u aktivaciji istih vitamina K-ovisnih proteina, a razlikuju se prvenstveno po izvorima, kemijskoj strukturi i trajanju boravka u tijelu. "Iz zdravstvenog kuta gledanja najvažnije je osigurati adekvatnu opskrbu vitaminom K iz svakodnevne prehrane, umjesto da se traži jedna 'najbolja' forma."  Łukasz Domeracki – dijetetičar

ČPP

Je li vitamin K1 bolji od K2?

Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je jedan oblik bolji od drugog. I vitamin K1 i K2 sudjeluju u aktivaciji proteina ovisnih o vitaminu K. Razlikuju se uglavnom po izvorima, strukturi i trajanju zadržavanja u tijelu.

Utječe li vitamin K2 samo na kosti?

Ne. To je čest mit. I vitamin K1 i K2 sudjeluju u istim osnovnim biološkim procesima. Vitamin K1 ne bi se smio pripisivati isključivo zgrušavanju krvi, kao ni vitamin K2 isključivo zdravlju kostiju.

Gdje se vitamin K1 nalazi u najvećim količinama?

Najbogatiji izvori vitamina K1 su zeleno lisnato povrće, kao što su kelj, špinat, peršin, salata, blitva i brokula.

Koja hrana sadrži vitamin K2?

Vitamin K2 se prvenstveno nalazi u fermentiranoj hrani, osobito u nattou, kao i u određenim vrstama sira, mesu, jajima i mliječnim proizvodima. Male količine mogu se također proizvesti u crijevima od strane bakterija.

Trebaju li se vitamini K uzimati s masnoćom?

Da. Vitamin K je topiv u mastima, stoga se učinkovitije apsorbira kada obrok sadrži malu količinu zdravih masnoća, kao što su maslinovo ulje, orašasti plodovi, sjemenke ili avokado.

Mogu li osobe koje uzimaju antikoagulanse uzimati vitamin K?

Osobe koje uzimaju antagoniste vitamina K, kao što su varfarin ili acenokumarol, ne bi smjele samostalno početi uzimati dodatke prehrani. Naglo povećanje ili smanjenje unosa vitamina K može utjecati na učinkovitost njihova liječenja, stoga se o svim promjenama u prehrani ili suplementaciji treba posavjetovati s liječnikom.

Je li vitamin K2 MK-7 lakše apsorbirajući od K1?

Istraživanja pokazuju da dugački menakinoni, poput MK-7, ostaju u krvi dulje od vitamina K1. Međutim, to ne znači da su oni nedvojbeno "lakše apsorbirani" ili učinkovitiji. Tvrdnje o zdravstvenim djelovanjima koje je trenutno odobrila EFSA odnose se na vitamin K u cjelini, a ne na nadmoć bilo kojeg specifičnog oblika.

Izvori:

• Shearer, M. J., & Newman, P. (2014). Recent trends in the metabolism and cell biology of vitamin K with special reference to vitamin K cycling and MK-4 biosynthesis. Journal of lipid research, 55(3), 345–362. https://doi.org/10.1194/jlr.R045559
• Schurgers, L. J., Teunissen, K. J., Hamulyák, K., Knapen, M. H., Vik, H., & Vermeer, C. (2007). Vitamin K-containing dietary supplements: comparison of synthetic vitamin K1 and natto-derived menaquinone-7. Blood, 109(8), 3279–3283. https://doi.org/10.1182/blood-2006-08-040709
• EFSA Panel on Dietetic Products, Nutrition and Allergies (NDA), Turck, D., Bresson, J. L., Burlingame, B., Dean, T., Fairweather-Tait, S., Heinonen, M., Hirsch-Ernst, K. I., Mangelsdorf, I., McArdle, H. J., Naska, A., Nowicka, G., Pentieva, K., Sanz, Y., Siani, A., Sjödin, A., Stern, M., Tomé, D., Van Loveren, H., Vinceti, M., … Neuhäuser-Berthold, M. (2017). Dietary reference values for vitamin K. EFSA journal. European Food Safety Authority, 15(5), e04780. https://doi.org/10.2903/j.efsa.2017.4780